Relacije Iliri - Slaveni i tko smo u biti mi

Ovo je tema koja iziskuje pozamašan tekst i za koji mi treba vremena da bi se obradio. Za sada ostavljam samo neke smjernice i natuknice, a onda se vidimo u sljedećem pisanju gdje će ova stranica biti dopunjena.

Ako se prisjetim onoga  što smo učili u školi, u sjećanju mi je o Ilirima ostalo samo to da su bili barbari i gusari i haračili jadne Rimljane koji su pokorili tada cijeli poznati svijet. I onda opet neki ilirski preporod koji je preko noći nestao... Zanimljivo...

Kako povijest pišu pobjednici, tako su Rimljani nad svojim najžešćim protivnicima, Ilirima, proveli Damnatio memoriae (latinski za "osude sjećanja" izraz koji označava postupak zabrane sjećanja ili protjerivanja iz javne uspomene).

Isto tako, ugrožavajući tadašnje austrijske aspiracije prema slavenskom teritoriju, jedino preostalo mjesto širenja tadašnje monarhije (a sve radi neuspjelog kolonijalizma), car Ferdinand I. 1843. gasi ilirski pokret i zabranjuje uporabu ilirskog imena. Slijedi stvaranje mikro nacija i nacionalizama, a Iririma se proglašavaju Albanci.

Razvojem znanosti, posebno genetike sve postaje jasno, poznata je ilirska haplogrupa i tko je danas nosi, naravno ne Albanci.

Treba se osvrnuti, a kako sam rekao to će biti u nekim od kasnijih pisanja, na djela Pribojevića, Orbinija, Vitezovića i kasnije u preporodu Mažuranića, Gaja, Sakcinskog, Draškovića. Nikome od njih naša ilirska povijest ili korjeni nisu bili sporni. Rekao bih, nisu ni meni, ali to je samo moje mišljenje, činjenice su tu za sve vas da ih sami iskoristite i donesete zaključak.

Od novijih pisanja svakako bi spomenuo Domagoja Nikolića i njegovo djelo Ilirija - Sveta Zemlja. Tu bih posebno naveo autorova istraživanja narodnih običaja i predaja gdje izdvajam činjencu da se u nekim mjestima Dalmacije i Hercegovine obredno pokapanje pod gomile održalo sve do polovnine dvadesetog stoljeća.

Za kraj ili početak prenosim par dokumentarnih uradaka koje svakako preporučam za pogledati.